Moj grad
2029.

Ja sam Mario imam 43 godine, radim kao freelancer. 3 dana u tjednu idem u ured na Velesajam, gdje je Grad nama freelancerima omogućio coworking prostor, tako da ne moram plaćati skupo svoj ured. Tamo imam sve sadržaje, kafić, restoran, printer, poštanski sandučić i mjesto za moj bicikl.

Moja supruga Ivana zaposlenica je Ureda za socijalnu skrb na Trešnjevci. Novi gradonačelnik Bernardić uveo je za zaposlenike 2 dana rada od kuće. Poslije Zagreba, i državna služba i privatne firme slijedilie su ovaj dobar primjer, tako da Zagreb ima manje prometnih gužvi, a mi imamo više vremena za našu djecu i svakodnevne obaveze.

Roditelji smo dvoje djece, Maje i Luke. Maja ide u privatni vrtić u Sigetu jer nije bilo dosta kapaciteta. No dok se novi vrtić gradi Grad Zagreb nam u potpunosti subvencionira privatni, tako da plaćamo istu cijenu kao i za gradski. Luka voli sport, i trenira vaterpolo, ali voli i nogomet. Zahvaljujući novoj odluci, Grad namje omogućio voucher za sport, tako da više ne plaćamo mjesečni trening za djecu.

Luka ide na trening na igralište Hrvatskog dragovoljca koje je postalo novi sportski centar, ima nove tribine, nekoliko terena, teretanu, restoran, kafić i parking. Tamo više nema gužvi i parkiranja nasred ulice, niti u blatu. Sve je novo i moderno.

Inače, treneri kod Luke u klubu su jako motivirani. Nedavno im je Grad dignuo plaće koje su zaista bile mizerne. Treneri su srce sporta.

Jučer je igrao RK Zagreb u Novo rukometnom domu. Tekma je bila sjajna, idu u doigravanje, kao da se naš sport diže iz dana u dan. Cibona je počela pobjeđivati, a lokalni klubovi igraju u novim dvoranama u Španskom, Prečkom, Podbrežju, Sesvetama, Dubravi, Pešćenici, Trnju i Trešnjevci. Imamo zaista novu i modernu sporstku infrastrukturu.

Večeras igra Dinamo, nakon dugo vremena večeras prvi put na novom stadionu. Idemo na Istok. Novi gradonačelnik je po modelu javno privatnog partnerstva zajedno sa NK Dinamo napravio stadion. Sada se svi ponosimo kad na dolaze gosti iz inozemstva!

Živimo u Podbrežju u jednoj od 7 novih zgrada koje je grad sagradio za mlade obitelji i plaćamo naš stan od 70 kvadrata, 350 eura (5 eura po kvadratu). Tu Luka i pliva jer je u naselju napravljen i dugoplanirani novi bazen.

Hranimo se zdravo, u pauzi skoknemo do jedne od 17 obnovljenih gradskih tržnica koje je novi gradonačelnik obnovio i u kojima su smješteni samo naši domaći OPG-ovci. Rijetko kupujemo u supermarketima.

Dok mama i ja obavljamo shoping Maja i Luka su u igraonici  koje je Grad napravio u svakoj četvrti da bi olakšali roditeljima s djecom.

Subotom bicikliramo po Jarunu, no i do tamo idemo s biciklima. Od kada je Bernardić proširio Vatikansku i napravio istočni jarunski most, mi prođemo preko Laništa i za čas smo na Jarunu. Nekad znamo otići do nasipa i nasipom biciklirati i 10 ak kilometara prema Sisku. Svugdje po gradu su nove biciklističke staze.

Vikendom odlazimo na Sljeme. Na Sljemenu je sad mnogo novih sadržaja, adrenalinski park, muzej sporta, igraonica za djecu na otvorenom, mali bus koji ide između planinarskih domova. Tamo obično zajedno u jednom od njih jedemo ručak u subotu. Ili radimo roštilj zajedno s prijateljima u parkovima ili oko nasipa. Svi parkovi su preuređeni za obiteljska druženja. U Zagrebu je ovo postao sve češći trend.

Kako bi Ivana i ja bili malo sami subotom uvečer našu djecu, a svoje unuke preuzimaju deda i baka koji djecu vode u kazalište, u muzeje i na izložbe. To ne propuštaju, jer za umirovljenike i djecu ti su sadržaji sada besplatni. Inače naši roditelji su živnuli, Grad im je omogućio puno novih besplatnih sadržaja, a digao im je i pomoć na male mirovine. Sada odlaze na izlete sa svojim vršnjacima, imaju plesnjake i češće se druže. Nekako su vedriji i sretniji. Luki i Maji ostave i džeparac.

Obično djed i baka dođu do nas kući, preuzmu Luku i Maju i odu na novu stanicu brze gradske željeznice koja se nalazi kod nas u Podbrežju, a koja je izgrađena na trasi stare pruge. To je super, za čas si na Glavnom  kolodvoru. Ona prolazi preko Sloboštine, Svete Klare, Podbrežja, Trokuta i Trnskog, pa Kajzerice, Cvjetnog naselja, Knežije, Cibone pa skroz do Glavnog kolodvora i u krug.

Nekad deda i baka znaju otići autom u Grad. Iako se sada u centru grade nove podzemne garaže, kod HNK i kod Džamije, oni preferiraju parkirati u garaži Lisinski. Novi gradonačelnik je odmah od te garaže napravio prolaz koji ima pokretnu traku i za čas izađemo na Zrinjevcu. Zaista sjajno!

Često nam dođe rodbina iz Dalmacije i Slavonije u posjetu. Ponosni smo dok šetamo Zagrebom, sve fasade su obnovljene, Grad je pun boja, Zagreb je sada čist, i uredan , smeće se redovno odvozi, a Grad je napravio i energanu kod toplane, pa se i brdo na Jakuševcu postepeno smanjuje. Tamo Grad u budućnosti planira novo naselje.

No kad nam dođu prijatelji osim to idemo u Centar i na Gornji grad koji je postao središte života, vodimo ih i na novi vidikovac. Na zamljište Gredelja kod Glavnog kolodvora, Zagreb je napravio pravi poslovni city, izgleda kao New York, ima dosta viskoh modernih nebodera, kao da si na drugom planetu. Često odemo na vrh nebodera gdje je muzej, restoran i vidikovac i gledamo cijeli Zagreb. Taj naš Zagreb zaista je prekrasan!